|
|
Nadajmo
se da je štokholmski Forum prvi korak na tom dugom, ali neophodnom putu,
jer ko ne uèi iz istorije - èesto ponovo plaæa cijenu
svog neznanja
Od Aušvica
do Štokholma
Piše:
Jakob FINCI
Gotovo 55 godina od oslobaðanja
Aušvica, u Stokholmu je vlada Kraljevine Švedske organizovala Meðunarodni
forum o Holokaustu. Uz predstavnike 46 država, na nivou predsjednika država
ili vlada, bila je prisutna i delegacija Bosne i Hercegovine, koju je predvodio
kopredsjedavajuæi u Vijeæu ministara dr. Haris Silajdžiæ.
U delegaciji su, na lièni poziv Švedske vlade uzeli uèešæa
i èlanovi naše zajednice Dragica Levi, Igor Rajner i Jakob Finci.
Sam Forum je radio u plenumu,
te je paralelno održano nekoliko wokrshopova na kojima su i naši predstavnici
uzeli aktivnog uèešæa, rasporedivši se na one u kojima se
govorilo o muzejskoj prezentaciji Holokausta, kako poduèavati djecu
o Holokaustu, te o teološkoj i etièkoj dimenziji diskusija o Holokaustu.
Veæi dio govornika
je, pored zadovoljstva što se takav skup održava, postavio pitanje je li
trebalo èekati 55 godina na ovakav skup, ili smo o tome mogli govoriti
i ranije?
Inaèe,
vlada Švedske je veæ prije koju godinu, nakon konstatacije da veliki
procenat uèenika (èak 30%?!?) ne zna ništa o Holokaustu,
štampala brošuru na švedskom, engleskom te na jezicima gotovo svih veæih
imigrantskih grupa u Švedskoj gdje je objašnjeno šta je Holokaust, šta
je dovelo do Holokausta, te kakve je tragiène posljedice imao za
Jevreje, a i za cijelo èovjeèanstvo. Na veliko iznenaðenje
i samih pokretaèa ove ideje, brošuru je tražilo i dobilo èak
800.000 švedskih domaæinstava, tako da je uspjeh prevazišao i najoptimistièkija
oèekivanja organizatora.
U plenarnom djelu zasjedanja,
u kome su govorili kopredsjedavajuæi skupa, nobelovac Eli Wisel i
direktor Jad Vashema Jehuda Bauer, uèestvovali su i šefovi delegacija,
ukljuèujuæi i dr. Silajdžiæa, èije je izlaganje
naša štampa detaljno prenijela, a koje je naišlo na odobravanje svih prisutnih,
pogotovo opaska da je Holokaust bio jedan, ali da se genocidi nastavljaju
do današnjih dana, ukljuèujuæi ovaj tekuæi pred našim
oèima u Èeèeniji. Podržao je ideju da se o Holokaustu
treba govoriti, te da je Bosna i Hercegovina spremna da podrži takav program.
Predsjednik švedske vlade,
Goran Persson, pokretaè ove inicijative, je u sklopu Foruma održao
pored pozdravnog i dirljiv govor u glavnoj sinagogi Štokholma, koja je
bila prepuna i koja je na nogama pozdravila èovjeka koji je
u zemlji koja je bila neutralna za vrijeme drugog svetskog rata pokrenuo
tako znaèajnu akciju.
Treba li spomenuti da je
uèešæe na skupu, meðu ostalim državnicima uzeo i predsjednik
vlade Izraela Ehud Barak, koji nije propustio priliku da se osvrne na jaèanje
desnièara u Evropi, apostrofirajuæi Austriju i ulazak Hajderove
stranke u vladajuèu koaliciju.
Prije samog foruma, održan
je sastanak proširene egzekutive Svjetskog Jevrejskog kongresa, što je
bila dobra prilika za susret sa starim poznanicima, izvršnim direktorom
Claims Conference Gideonom Taylorom, te gospodinom Eli Spaniæem,
zaduženiom u WJRO (Svjetskog Jevrejskoj organizaciji za restituciju) za
švajcarski fond. Naravno, susret sa delegacijama iz Zagreba i Beograda
je iskorišten za daljnje dogovore o narednom susretu na Bracu, te nasoj
redovnoj saradnji, a nije izostao ni susret sa predstavnicima ECJC (Evropski
savjet Jevrejskih opština) i Evropskog Jevrejskog kongresa.
Po povratku, ostalo je
da se dogovorimo kako sa rijeèi preæi na djela. Naravno, o
Holokaustu se u Bosni i Hercegovini zna, ali sigurno ne dovoljno i isto
tako, sigurno je da u raznim udžbenicima istorije, historije ili povijesti
djeca u našoj zemlji o tome ne uèe dovoljno.
Ideja je, da se u sastavu
Muzeja Jevreja Bosne i Hercegovine, realizuje stalna postavka o Holokaustu,
gdje bi, pored 9.500 sarajevskih Jevreja, naravno šire obradili i stradanje
Jevreja, kao i uopšte stradanja za vrijeme nacistièke vlasti u Evropi.
Od ideje do realizacije put je dug, ali kako kaže stara kineska poslovica,
i najduži put poèinje prvim korakom.
Nadajmo se da je štokholmski
forum prvi korak na tom dugom, ali neophodnom putu, jer ko ne uèi
iz istorije - èesto ponovo plaæa cijenu svog neznanja.
|
|