|
|
Obala sunca
Naziv "Costa del Sol" mnogo
je stariji nego što se misli. On obuhvata podruèje Španije poznato
u cijelom svijetu kao jedno od najèuvenijih lokaliteta za provoðenje
odmora i rezidencija. Veæ 192. godine Rudolf Lussnig iz Austrije
odabrao je ovaj naziv za južni dio Sredozemnog podruèja u Španiji.
Nakon dolaska u Španiju oženio je Španjolku. Bavio je se uspješno hotelijerstvom
i tragao za adekvatnim nazivom ove sunèane obale. Lussnig je želio
da to bude pogodan izraz za prirodne ljepote ovog podruèja, analogno
nazivima "Riviera de Italia" u Italiji ili "Cote d' Azur" u Južnoj Francuskoj.
Taj naziv bi prestavljao i zaštitni znak za njegovo poslovanje u hotelijerstvu.
Postoji mnogo novinskih
isjeèaka i plakata kao dokumenti o tome da je
Lussnig, vlasnik do tada prestižnog hotela Simon u mjestu Almeria, autor
naziva obale u Južnoj Španiji. On je kasnije postavljen za konzula Austrije
u Costa del Sol. Lussing je umro 1951. godine. Ministarstvo za turizam
u Španiji izdalo je dekret 1964. godine prema kojem se naziv "Costa del
Sol" primjenjuje za podruèje od Tarifa na zapadu do Cabo de Gata
kraj Almeria na istoku. 1966. godine Ministarstvo je posthumno dodijelilo
Lussnigu Medalju zasluga za razvijanje turizma u Španiji, koju je preuzeo
njegov unuk u uniformi španskog kadeta.
El Camino
de la
plata
Grad Caceres
je rodni kraj mnogih istraživaèa koji su uèestvovali u otkrivanju
Amerike. Francisko Pizzaro i Goday radili su na otkrivanju Perua. Franco
Oreallana je istraživao rijeku Amazon, Fernando Gol služio je u sviti infante
don Fernando (princeze). Oni su podarili ovom gradu basnoslovne vrijednosti
koje su donijeli iz "Novog Svijeta".
Put kojim je transportovana
veoma vrijedna roba nazvan je "El Camino de la plata" - Srebreni put. Ovaj
put još uvijek je jedan od najznaèajnijih trgovaèkih puteva
u Španiji. Na tom putu odvijao se jedan dio španske istorije - kolonizacija
od juga do sjevera, germanizacija od sjevera do juga, muslimanska najezda
od juga do sjevera, nadiranje Iberijaca-katolièkih monaha od sjevera
ka jugu.
Trgovaèki promet
se obavlja ovim putem, jer na sjeveru poluotoka su locirana nalazišta srebra,
u sredini ležišta svebronosnog olova, a na jugu su nalazišta bakra.
"Camino de la plata" predstavlja najkraæi put iz luka Hnelva i Cadiz
na jugu, do luka Gijon i Santader na sjeveru, koji povezuje radnike u Španiji.
Uzduž ove, sada veoma prometne, ceste nalaze se istorijski vrijedna i znamenita
mjesta: Salamanca, Plasencia, Merida, Zafra i Sevilla.
Mnoge palate u gradu Ceceres
ukazuju na nekadašnje bogastvo njihovih vlasnika. Sve su graðevine
podignute u istom, veoma zanimljivom stilu, neobiènom za ovaj kraj.
Još uvijek su dobro održavane, nalaze se unutar zidina sa tvrðavom,
koje su služile za odbranu grada u ratovima.
Gradski muzej "Casa de
las Veletas" pohranio je hroniku ovog grada, zajedno sa dragocjenim darovima
njegovih stanovnika - istraživaèa, koji su u njemu roðeni
i odrasli.
|
Komemorativna
poštanska marka
Ministarstvo pošta i telegrafa
u Španiji izdalo je 1998. godine komemorativnu poštansku marku u èast
nekadašnjeg diplomate Angela Sanza Briza, koji je nekav vrsta španskog
Schindlera. Živio je 1910-1980. godine, radio je kao ataše u Ambasadi Španije
u Budimpešti za vrijeme II svjetskog rata. Briz je svojim humanim postupcima
u Maðarskoj uspio spasiti preko 5.000 Jevreja od sigurne smrti u gasnim
komorama Njemaèke. U Budimpešti je stvorio veliku konfuziju ubjeðujuæi
tadašnje vlasti da su veæina Jevreja u Maðarskoj sefardskog porijekla,
te im zato Španija pruža pomoæ i zaštitu.
Korišteni su veoma dubiozni
istorijski datumi, kao i španski pasoši, radi sprovoðenja sigurnosnih
mjera zaštite. U tu svrhu Ambasada je iznajmila zgrade za smještaj progonjenih
Jevreja, koje su proglašene kao teritorija Ambasade i bile pod španskom
zastavom. Na svakoj zgradi je bio natpis: "Aneks Španske Ambasade - zgrade
na posebnoj teritoriji", što su nacisti poštovali. Prema internacionalnom
zakonu stanari su uživali diplomatski imunitet. Oni su kasnije upuæivani
tajnim kanalima iz Maðarske u raznim pravcima svijeta.
Tokom 1944. godine nastale
su nove represije za Jevreje u Maðarskoj, kada su dobili oznake - Davidove
zvijezde. Maðarska vlast je kolaborilara sa njemaèkim nacistima,
dok se ruska armija nalazila 150 km udaljena u sprovoðenju terora.
Sanz Briz je uspio iznaæi moguænosti za spasavanje ugroženih
ljudi, koristeæi nastali haos u Maðarskoj. Registrovao je kao
sefarde prvo 200 Jevreja, zatim još 200 porodica, da bi broj narastao na
5200 osoba.
Angel Sanz Briz prvi je
španski diplomata kome je u Španiji posveæena poštanska marka.
Istraživanja
o zlodjelima nacista
Njemaèki istorièar
Reiner Zorn dobio je dozvolu za sprovoðenje daljih istraživanja o nedjelima
njemaèkih nacista u Španiji. Nacionalni sud u Madridu naredio je
Ministarstvu spoljnih poslova Španije da omoguæi pristup Arhivi radi
prouèavanja važnih dokumenata èija starost prelazi 50 godina.
James Goldsmith
Goldsmith potièe iz
anglo-njemaèke jevrejske porodice po ocu, a po majci je Francuz.
Osnivaè je Referendum partije u Engleskoj. Bio je poznat kao jedan
meðu najbogatijim ljudima u svijetu. Sklon avanturama, pobjegao je
kao mladiæ sa kæerkom jednog bogatog Venecuelca, koja je umrla
na porodu. Ženio se još dva puta, a živio je sa zvanièno priznatom
prijateljicom. Od njegovo osmoro djece, kæerka Jemima udata je za
pakistanskog plejboja Imran Khana, igraèa kriketa.
U njegove posjede spadaju
zamak u Burgundiji, kuæa u Parizu, porodièna palata u Richmonu,
imanje u Meksiku i vila u Benahavias (Marbella) u Andaluziji.
Goldsmith je 1976. godine
primio u Engleskoj veliko priznanje - viteški red, kao poznata i cijenjena
liènost u politièkom životu Engleske. Njegovo bogastvo procijenjeno
je na vrijednost od 1,2 biliona dolara. Specijalizovao se u trgovaèkim
poslovima -kupovini cjelovitih kompanija u krizi, te prodaji odvojenih
dijelova pogona pod dobrim uslovima. Umro je u Marbelli, kao teški bolesnik,
u 64. godini života. Njegov pepeo je prosut (prema vlastitoj želji) u Pacifik,
nakon pogrebne ceremonije na imanju u Meksiku, u prisustvu cijele porodice.
Mit pop-rock
muzike
Art Garfunkel (New York, 1941.
god) ostvario je najveæi muzièki uspjeh 1960-1970. godine,
kada je sa Paul Simon osnovao duo "Simon and Garfunkel". Ovaj melodièan
duo pop-rock muzike doživio je internacionalno priznanje i šest Grammus-a
za songove i filmske traktate. Od 1973. godine Garfunkel je zapoèeo
solo karijeru kao kompozitor i filmski glumac.
Svoj posljednji album "Songs
from a Parent to a Child", koji je posvetio svom sinu Jamesu, interpretirao
je Art-Garfunkel ove ljetne sezone u "Cervantes pozorištu" u Malagi.
Stari kulinarski
specijaliteti
u Španiji
Nacionalna jela spravljaju
se još uvijek kao u davna vremena , jedino je njihovo serviranje poprimilo
drugi oblik - savremeno posuðe, suðe i pribor za jelo.
Stari autohtoni izraz "tapas"
znaèi poklopac, jer su jela servirana u zemljanim posudama sa poklopcem.
"Tupeo" su
razne vrsta hladnih i toplih jela, od hladnih morskih do toplog mesa.
"Abondigas"
- male kugle sitno sjeckanog mesa u sosu.
"Salpicon"
- hladna salata od morskih plodova.
Peèene paprièice
ili salata od krompira (ruska salata).
"Pincho moruno"-
peèena džigerica ili bubrezi u sherry-u
"Pescaitos"
- razne vrste svježe prženih ribica.
Peèeno janjeæe
meso, hladno, izrezano na tanke kriške.
"Paella" -
nacionalno jelo iz Valencije, klasièan oblik posluženja, direktno
iz tave sa drvenom kašikom. Paella je nekada prestavljala glavno jelo siromašnog
stanovništva, ali vremenom je postala kulinarski specijalitet.
"Aroz a banda"
- gratinirana riža.
"Aroz negro"
- crna riža (riža kuhana sa sipom).
U Valenciji i okolini umjesto
riže koriste se razne vrste sitne tjestenine. Pod nazivom "paellador" prodaju
se razne varijante.
Veliki izbor raznih vrsta
ribe iz Sredozemnog mora prestavlja pravu poslasticu, naroèito ako
se konzumiraju u luci.
"Zarzuela"
- plata prženih riba raznih vrsta.
"Caldera" -
jelo od kuhane ribe.
Morski jezik sa karakteristiènom
mješanom salatom.
U unutrašnjosti hladnih
predjela Španije uobièajena su tzv. "seljaèka" jela.
"Punchero"
- kuhano povræe sa raznim vrstama mesa.
"Pelotas" -
kuhane rolne od kupusa u sosu.
Prirodni
parkovi
U svijetu poznati prirodni
parkovi pružaju veliki izbor za izlete u unutrašnjost Costa del sol. Meðu
najljepše svakako spadaju posebno istaknuti park Donana (Provincija Helva),
kojeg karakteriše izvanredna prirodna ljepota. Blizu grada Almeria
nalazi se pustinja Tabernas, u kojoj vladaju ljetne vruæine do 40
stepeni, sa ekstremno niskim prisustvom vlage, što uz jak vjetar ostavlja
traga na biljni svijet. Tu se nalazi "mini Hollywood", gdje se snimaju
filmovi sa Divljeg zapada. kod Granade pruža se La Alpiyarra, sa vrlo lijepim
selima. U selu Biona živi budistièka zajednica iz èije
sredine potièe Lama. Nedaleko se pruža prirodni park Sierra Nevada,
najèuveniji rezervat u Španiji. U provinciji Mallaga, park Siera
de las Nieves jedinstven je u Evropi sa prostranim šumama srebrene jelke.
U blizini je Torcal de Antequera, odakle se pruža prirodni park "Las Alcarnocales",
gdje u prelijepim hrastovim šumama žive mnogobrojne vjeverice.
Prirodni parkovi, prema
lokalitetima, nazivaju se: Los Alcornocales (Cadiz), Sierra Maginas (Jaen),
Despenaperros (Jaen), Sierras de Andujar (Jaen), Sierras De Cazoris, Segura
y Las Willas, Sierra de Hornachuelos (Cordoba), Sierra de Cardena
(Cordoba), Sierra Subbetica (Cordoba), Cabo de Gata Nijar (Almeria),
Montes de Malaga (Malaga).
Tipièan
nacionalni
ples "Malaquenas"
Domovina ove vrste plesa je
Malaga. U 18. vijeku nastali su tipièni plesovi - verdiales, rondeas,
jaberas, malaguenas - kroz klasièan folklor andaluzijsko-arapskog
"Fandago". Ova vrsta pjesme i plesa vrlo brzo se razvila na podruèju
Andaluzije.
Ples "Malaguenas" spada
meðu najvažnije plesove u Andaluziji, u provinciji Malaga. Uvijek je
popraæen gitarom i kastanjetama, a tekst pjesme oznaèava duševnu
bol i ljubav. Muzièki 3/4 takta veoma je teško izvodljiv. Ples je
doživio veliki uspjeh krajem 19. Vijeka, kada su izvoðaèi bili
veoma cijenjeni u narodu.
Poznati su protagonisti
pjesnici i umjetnici kao - Garcia Lorca i Manuel Machada, a Malaga
je prestavljala sinonim ovog poznatog plesa.
Tradicionalna orginalna
nošnja je predivna i bogata. "Mala guena de lujo" (sveèana nošnja).
Danas se još mogu vidjeti za vrijeme "Fiesta de Malaga" (koja je ovoga
ljeta posebno bila uspješna) uliène verzije ove nošnje "Malaquena
de
calle" . Bijela bluza sa lijepom bijelom èipkom širokih rukava,
a preko nje dugaèki šal. Suknja, koja ima tri volana sa keceljom.
Kosa je sakupljena visoko u punðu, okiæena cvijetom. Platnene
cipele zavezane su šarenim vrpcama.
Samo èlanovi kluba
"Flamengo" poznaju tehniku izvoðenja ovog plesa sa pjesmom karakteristiènom
za Malagu. Popularnost plesa "Sevillana" iz Seville potisnula je ovaj oblik
plesa. "Flamengo", koji se postepeno vraæa na scenu i poprima svoju
istorijsku-kulturnu vrijednost. Ponovo se javljaju izvoðaèi
i zapažene su i plesne grupe koje prakticiraju plesne oblike "Flamenga"
u tradicionalnoj verziji i starim folklornim nošnjama.
Pituljice
sa ribom
Sirovina:
2 kašike šalša od paradajza, 1 crveni luk, 250gr usitnjene ribe, 1 tvrdo
jaje, 1 paket okruglog masnog tijesta, sitni peršun, so, ulje, bijeli sitni
biber.
Izrada:
Usitnjeni crveni luk lagano popržiti u tavi na ulju, dodati usitnjenu ribu,
isjeckano tvrdo jaje, te naknadno šalšu od paradajza. Zaèiniti prema
ukusu i posuti sitnim peršunovim listom.
Na okruglo formirane listove
tijesta staviti pripremljenu masu i lagano tijesto poklopiti. Pržiti u
tavi sa dovoljno ulja, koje je jako toplo. Espanadilla ima izgled burekitasa.
Napomena:
Koji je pravi naziv jela: ampanadillas ili espanadilla?
|
|