Microsoft Home

 
Home
Karikature
To je to
Impresum
Sadržaj
10. broj,
Februar 2000
 
Izmedu dva broja
Povratak stanova i Jevreja

Španija na dlanu

Obala sunca

Naziv "Costa del Sol" mnogo je stariji nego što se misli. On obuhvata podruèje Španije poznato u cijelom svijetu kao jedno od najèuvenijih lokaliteta za provoðenje odmora i rezidencija. Veæ 192. godine Rudolf Lussnig iz Austrije odabrao je ovaj naziv za južni dio Sredozemnog podruèja u Španiji. Nakon dolaska u Španiju oženio je Španjolku. Bavio je se uspješno hotelijerstvom i tragao za adekvatnim nazivom ove sunèane obale. Lussnig je želio da to bude pogodan izraz za prirodne ljepote ovog podruèja, analogno nazivima "Riviera de Italia" u Italiji ili "Cote d' Azur" u Južnoj Francuskoj. Taj naziv bi prestavljao i zaštitni znak za njegovo poslovanje u hotelijerstvu.
Postoji mnogo novinskih isjeèaka i plakata kao dokumenti o tome da je Lussnig, vlasnik do tada prestižnog hotela Simon u mjestu Almeria, autor naziva obale u Južnoj Španiji. On je kasnije postavljen za konzula Austrije u Costa del Sol. Lussing je umro 1951. godine. Ministarstvo za turizam u Španiji izdalo je dekret 1964. godine prema kojem se naziv "Costa del Sol" primjenjuje za podruèje od Tarifa na zapadu do Cabo de Gata kraj Almeria na istoku. 1966. godine Ministarstvo je posthumno dodijelilo Lussnigu Medalju zasluga za razvijanje turizma u Španiji, koju je preuzeo njegov unuk u uniformi španskog kadeta.
 
 

El Camino 
de la plata

Grad Caceres  je rodni kraj mnogih istraživaèa koji su uèestvovali u otkrivanju Amerike. Francisko Pizzaro i Goday radili su na otkrivanju Perua. Franco Oreallana je istraživao rijeku Amazon, Fernando Gol služio je u sviti infante don Fernando (princeze). Oni su podarili ovom gradu basnoslovne vrijednosti koje su donijeli iz "Novog Svijeta".
Put kojim je transportovana veoma vrijedna roba nazvan je "El Camino de la plata" - Srebreni put. Ovaj put još uvijek je jedan od najznaèajnijih trgovaèkih puteva u Španiji. Na tom putu odvijao se jedan dio španske istorije - kolonizacija od juga do sjevera, germanizacija od sjevera do juga, muslimanska najezda od juga do sjevera, nadiranje Iberijaca-katolièkih monaha od sjevera ka jugu.
Trgovaèki promet se obavlja ovim putem, jer na sjeveru poluotoka su locirana nalazišta srebra, u sredini ležišta svebronosnog olova, a na jugu su  nalazišta bakra. "Camino de la plata" predstavlja najkraæi put iz luka Hnelva i Cadiz na jugu, do luka Gijon i Santader na sjeveru, koji povezuje radnike u Španiji. Uzduž ove, sada veoma prometne, ceste nalaze se istorijski vrijedna i znamenita mjesta: Salamanca, Plasencia, Merida, Zafra i Sevilla.
Mnoge palate u gradu Ceceres ukazuju na nekadašnje bogastvo njihovih vlasnika. Sve su graðevine podignute u istom, veoma zanimljivom stilu, neobiènom za ovaj kraj. Još uvijek su dobro održavane, nalaze se unutar zidina sa tvrðavom, koje su služile za odbranu grada u ratovima.
Gradski muzej "Casa de las Veletas" pohranio je hroniku ovog grada, zajedno sa dragocjenim darovima njegovih stanovnika -  istraživaèa, koji su u njemu roðeni i odrasli.

Komemorativna poštanska marka

Ministarstvo pošta i telegrafa u Španiji izdalo je 1998. godine komemorativnu poštansku marku u èast nekadašnjeg diplomate Angela Sanza Briza, koji je nekav vrsta španskog Schindlera. Živio je 1910-1980. godine, radio je kao ataše u Ambasadi Španije u Budimpešti za vrijeme II svjetskog rata. Briz je svojim humanim postupcima u Maðarskoj uspio spasiti preko 5.000 Jevreja od sigurne smrti u gasnim komorama Njemaèke. U Budimpešti je stvorio veliku konfuziju ubjeðujuæi tadašnje vlasti da su veæina Jevreja u Maðarskoj sefardskog porijekla, te im zato Španija pruža pomoæ i zaštitu.
Korišteni su veoma dubiozni istorijski datumi, kao i španski pasoši, radi sprovoðenja sigurnosnih mjera zaštite. U tu svrhu Ambasada je iznajmila zgrade za smještaj progonjenih Jevreja, koje su  proglašene kao teritorija Ambasade i bile pod španskom zastavom. Na svakoj zgradi je bio natpis: "Aneks Španske Ambasade - zgrade na posebnoj teritoriji", što su nacisti poštovali. Prema internacionalnom zakonu stanari su uživali diplomatski imunitet. Oni su kasnije upuæivani tajnim kanalima iz Maðarske u raznim pravcima svijeta.
Tokom 1944. godine nastale su nove represije za Jevreje u Maðarskoj, kada su dobili oznake - Davidove zvijezde. Maðarska vlast je kolaborilara sa njemaèkim nacistima, dok se ruska armija nalazila 150 km udaljena u sprovoðenju terora. Sanz Briz je uspio iznaæi moguænosti za spasavanje ugroženih ljudi, koristeæi nastali haos u Maðarskoj. Registrovao je kao sefarde prvo 200 Jevreja, zatim još 200 porodica, da bi broj narastao na 5200 osoba.
Angel Sanz Briz prvi je španski diplomata kome je u Španiji posveæena poštanska marka.

Istraživanja o zlodjelima nacista

Njemaèki istorièar Reiner Zorn dobio je dozvolu za sprovoðenje daljih istraživanja o nedjelima njemaèkih nacista u Španiji. Nacionalni sud u Madridu naredio je Ministarstvu spoljnih poslova Španije da omoguæi pristup Arhivi radi prouèavanja važnih dokumenata èija starost prelazi 50 godina.

James Goldsmith

Goldsmith potièe iz anglo-njemaèke jevrejske porodice po ocu, a po majci je Francuz. Osnivaè je Referendum partije u Engleskoj. Bio je poznat kao jedan meðu najbogatijim ljudima u svijetu. Sklon avanturama, pobjegao je kao mladiæ sa kæerkom jednog bogatog Venecuelca, koja je umrla na porodu. Ženio se još dva puta, a živio je sa zvanièno priznatom prijateljicom. Od njegovo osmoro djece, kæerka Jemima udata je za pakistanskog plejboja Imran Khana, igraèa kriketa.
U njegove posjede spadaju zamak u Burgundiji, kuæa u Parizu, porodièna palata u Richmonu, imanje u Meksiku i vila u Benahavias (Marbella) u Andaluziji.
Goldsmith je 1976. godine primio u Engleskoj veliko priznanje - viteški red, kao poznata i cijenjena liènost u politièkom životu Engleske. Njegovo bogastvo procijenjeno je na vrijednost od 1,2 biliona dolara. Specijalizovao se  u trgovaèkim poslovima -kupovini cjelovitih kompanija u krizi, te prodaji odvojenih dijelova pogona pod dobrim uslovima. Umro je u Marbelli, kao teški bolesnik, u 64. godini života. Njegov pepeo je prosut (prema vlastitoj želji) u Pacifik, nakon pogrebne ceremonije na imanju u Meksiku, u prisustvu cijele porodice.

Mit pop-rock muzike

Art Garfunkel (New York, 1941. god) ostvario je najveæi muzièki uspjeh 1960-1970. godine, kada je sa Paul Simon osnovao duo "Simon and Garfunkel". Ovaj melodièan duo pop-rock muzike doživio je internacionalno priznanje i šest Grammus-a za songove i filmske traktate. Od 1973. godine Garfunkel je zapoèeo solo karijeru kao kompozitor i filmski glumac.
Svoj posljednji album "Songs from a Parent to a Child",  koji je posvetio svom sinu Jamesu, interpretirao je Art-Garfunkel ove ljetne sezone u "Cervantes pozorištu" u Malagi.

Stari kulinarski
specijaliteti u Španiji

Nacionalna jela spravljaju se još uvijek kao u davna vremena , jedino je njihovo serviranje poprimilo drugi oblik - savremeno posuðe, suðe i pribor za jelo.
Stari autohtoni izraz "tapas" znaèi poklopac, jer su jela servirana u zemljanim posudama sa poklopcem.
"Tupeo" su razne vrsta  hladnih i toplih jela, od hladnih morskih do toplog mesa.
"Abondigas" - male kugle sitno sjeckanog mesa u sosu.
"Salpicon" -  hladna salata od morskih plodova.
Peèene paprièice ili salata od krompira (ruska salata).
"Pincho moruno"- peèena džigerica ili bubrezi u sherry-u
"Pescaitos" -  razne vrste svježe prženih ribica.
Peèeno janjeæe meso, hladno, izrezano na tanke kriške.
"Paella" - nacionalno jelo iz Valencije, klasièan oblik posluženja, direktno iz tave sa drvenom kašikom. Paella je nekada prestavljala glavno jelo siromašnog stanovništva, ali vremenom je postala kulinarski specijalitet.
"Aroz a banda" - gratinirana riža.
"Aroz negro" - crna riža (riža kuhana sa sipom).
U Valenciji i okolini umjesto riže koriste se razne vrste sitne tjestenine. Pod nazivom "paellador" prodaju se razne varijante.
Veliki izbor raznih vrsta ribe iz Sredozemnog mora prestavlja pravu poslasticu, naroèito ako se konzumiraju u luci.
"Zarzuela" -  plata prženih riba raznih vrsta.
"Caldera" - jelo od kuhane ribe.
Morski jezik  sa karakteristiènom mješanom salatom.
U unutrašnjosti hladnih predjela Španije uobièajena su tzv. "seljaèka" jela.
"Punchero" - kuhano povræe sa raznim vrstama mesa.
"Pelotas" - kuhane rolne od kupusa u sosu.

Prirodni parkovi

U svijetu poznati prirodni parkovi pružaju veliki izbor za izlete u unutrašnjost Costa del sol. Meðu najljepše svakako spadaju posebno istaknuti park Donana (Provincija Helva), kojeg karakteriše izvanredna prirodna ljepota. Blizu grada  Almeria nalazi se pustinja Tabernas, u kojoj vladaju ljetne vruæine do 40 stepeni, sa ekstremno niskim prisustvom vlage, što uz jak vjetar ostavlja traga na biljni svijet. Tu se nalazi "mini Hollywood", gdje se snimaju filmovi sa Divljeg zapada. kod Granade pruža se La Alpiyarra, sa vrlo lijepim selima. U selu Biona živi budistièka zajednica iz èije  sredine potièe Lama. Nedaleko se pruža prirodni park Sierra Nevada, najèuveniji rezervat u Španiji. U provinciji Mallaga, park Siera de las Nieves jedinstven je u Evropi sa prostranim šumama srebrene jelke. U blizini je Torcal de Antequera, odakle se pruža prirodni park "Las Alcarnocales", gdje u prelijepim hrastovim šumama žive mnogobrojne vjeverice.
Prirodni parkovi, prema lokalitetima, nazivaju se: Los Alcornocales (Cadiz), Sierra Maginas (Jaen), Despenaperros (Jaen), Sierras de Andujar (Jaen), Sierras De Cazoris, Segura y Las Willas, Sierra de Hornachuelos (Cordoba), Sierra de Cardena   (Cordoba), Sierra Subbetica  (Cordoba), Cabo de Gata Nijar (Almeria), Montes de Malaga (Malaga).

Tipièan nacionalni
ples "Malaquenas"

Domovina ove vrste plesa je Malaga. U 18. vijeku nastali su tipièni plesovi - verdiales, rondeas, jaberas, malaguenas - kroz klasièan folklor andaluzijsko-arapskog "Fandago". Ova vrsta pjesme i plesa vrlo brzo se  razvila na podruèju Andaluzije.
Ples "Malaguenas" spada meðu najvažnije plesove u Andaluziji, u provinciji Malaga. Uvijek je popraæen gitarom i kastanjetama, a tekst pjesme oznaèava duševnu bol i ljubav. Muzièki 3/4 takta veoma je teško izvodljiv. Ples je doživio veliki uspjeh krajem 19. Vijeka, kada su izvoðaèi bili veoma cijenjeni u narodu.
Poznati su protagonisti pjesnici i umjetnici  kao - Garcia Lorca i Manuel Machada, a Malaga je prestavljala sinonim ovog poznatog plesa.
Tradicionalna orginalna nošnja je predivna i bogata. "Mala guena de lujo" (sveèana nošnja). Danas se još mogu vidjeti za vrijeme "Fiesta de Malaga" (koja je ovoga ljeta posebno bila uspješna) uliène verzije ove nošnje "Malaquena de calle"  . Bijela bluza sa lijepom bijelom èipkom širokih rukava, a preko nje dugaèki šal. Suknja, koja ima tri volana sa keceljom. Kosa je sakupljena visoko u punðu, okiæena cvijetom. Platnene cipele zavezane su šarenim vrpcama.
Samo èlanovi kluba "Flamengo" poznaju tehniku izvoðenja ovog plesa sa pjesmom karakteristiènom za Malagu. Popularnost plesa "Sevillana" iz Seville potisnula je ovaj oblik plesa. "Flamengo", koji se postepeno vraæa na scenu i poprima svoju istorijsku-kulturnu vrijednost. Ponovo se javljaju izvoðaèi i zapažene su i plesne grupe koje prakticiraju plesne oblike "Flamenga" u tradicionalnoj verziji i starim folklornim nošnjama.

Pituljice sa ribom

Sirovina: 2 kašike šalša od paradajza, 1 crveni luk, 250gr usitnjene ribe, 1 tvrdo jaje, 1 paket okruglog masnog tijesta, sitni peršun, so, ulje, bijeli sitni biber.
Izrada: Usitnjeni crveni luk lagano popržiti u tavi na ulju, dodati usitnjenu ribu, isjeckano tvrdo jaje, te naknadno šalšu od paradajza. Zaèiniti prema ukusu i posuti sitnim peršunovim listom.
Na okruglo formirane listove tijesta staviti pripremljenu masu i lagano tijesto poklopiti. Pržiti u tavi sa dovoljno ulja, koje je jako toplo. Espanadilla ima izgled burekitasa.
Napomena: Koji je pravi naziv jela: ampanadillas ili espanadilla?
 
  

Nazad gore È